AktuelnostiDa se ne zaboraviZanimljivosti

VLADAN DESNICA: Još jedno proljeće!

Još jedno proljeće!

S proljeća u nama uskrsavaju sva naša minula proljeća. To su godovi duše. Svako je od njih jedno mitaranje: iz njega klisne biće u novom perju i uzleće k suncu sa cijukom novim. Čovjek vjeruje da je njegovo djetinjstvo, zaglušeno čitavim docnijim životom, zauvijek pokopano. A ono se negdje pod starost odjednom opet javi i snažno provali na sunce. Čovjek vjeruje da je proljeće, to djetinjstvo zraka, za nj zauvijek umrlo, a ono se, s novim strujanjem sokova pod zimskom otvrdlom korom, ponovo razbudi i glasa.

I, popuštajući navici koju sam dobio za drugih mjeseci samoće među zidovima bolnice, zapodijevam unutrašnja obračunavanja. Suočavam se sa samim sobom. Sravnjujem moj život sa životom drugih ljudi i nastojim da se nekako tješim. Ma koliko neosmišljen, ma koliko uzaludan, opet mi se čini da nije bio siromašniji od života drugih.

U stvarima je jedna luda zbirka i jedna mudra harmonija: jedan pijani besporednik i jedan dublji smisao. Kome je dano da to spozna, dobro je proživio svoj vijek. Taj je obišao čitav svoj krug.

Sklapam ponovo oči, i gle, kao da to nije roj mladih mušica što oko moje glave  igra tjeran u kovitalac daškom vjetra koji po tek prosušenoj zemljišara male virove prašine, već da to oko mene šume moja minula proljeća.

Žmirim na mladom proljetnom suncu, i osjećam da sam već životu ne treba tražiti drugog cilja ni dubljeg smisla. Vedar sunčev dan, i kora hljeba, i krpa neba sa šakom zvijezda nad glavom – i ja ne mogu da zamislim veće ni stvarnije sreće: sve želje šute i čula dremlju, a misli imaju prazničko ruho i bijele skrštene ruke.

Na koncu sviju staza stoji šutnja i mir sa svime: široki mir sa bolom, s ljudima, sa životom – sa samim sobom. U meni tišina, nada mnom podne bez ruba, ukolo prizori zemlje u dobroj poplavi sunca.

Zar se na tako malo sav život sveo? Je li to starost, preživjelost, umor? Ili posljednja, vrhovna mudrost: krajnja odreka svega?

Ne znam. Osjećam samo da nema stvarnijeg dobra od toga: mir sa radošću, s bolom – i preplavljenost suncem.

Kraj romana Proljeća Ivana Galeba

Sanja Vukovic

Sanja Vukovic

24-I-bora-jovanovich
Prethodni članak

Umro je novinar Borivoje Bora Jovanović

ilic
Naredni članak

Umro je književnik Dragutin Ilić