AktuelnostiLjudiNa današnji dan

Umro je hemičar i profesor Aleksandar M. Leko

Na današnji dan, 11. aprila 1982. godine u Beogradu je umro hemičar i profesor Aleksandar M. Leko.

Rođen je krajem 1890. godine, takođe u glavnom gradu, u kom je nakon osnovne škole i gimnazije počeo i studije hemije, koje je nastavio u Švajcarskoj.

Učestvovao je potom u Prvom svetskom ratu i bio jedan od 1.300 kaplara, te bio zarobljen i interniran u logor.

Po završetku rata je nastavio studije i 1920. godine odbranio doktorsku disertaciju. Radio je zatim u hemijskoj industriji u Kanadi, da bi se 1923. vratio u Beograd i zaposlio na Tehničkom fakultetu, prvo kao docent, pa vanredni i konačno redovni profesor neorganske hemije.

Za vreme Drugog svetskog rata je jedno vreme bio zatvoren u logoru na Banjici, a onda je posle rata, decembra 1944. godine, imenovan za člana komisije za obnovu Beogradskog univerziteta i dekana Tehničkog fakulteta, pa je učestvovao u osnivanju Tehnološko-metalurškog fakulteta i tu nastavio karijeru do penzionisanja 1960. godine.

Bio je predsednik Srpskog hemijskog društva, urednik hemijskih glasnika i časopisa, a bavio se i muzikom, pa je pored toga što je svirao klavir, bio i predsednik Akademskog pevačkog društva Obilić i Prvog beogradskog pevačkog društva.

Aleksandar M. Leko je takođe dobitnik mnogih priznanja i nagrada, među kojima su Sedmojulska nagrada, Vukova nagrada, titula počasnog doktora Beogradskog univerziteta, zlatna medalja Francuskog društva za industrijsku hemiju i druga.

Sahranjen je u porodičnoj grobnici na Novom groblju u Beogradu.

Od važnih događaja u vezi sa Srbijom na ovaj dan izdvajamo još:

1926. godine rođena je rediteljka Vera Bjelogrlić;
1934. godine rođen je esejista, književni i pozorišni kritičar Muharem Pervić;
1948. godine počeo je da se gradi Novi Beograd;
1953. godine rođen je muzičar Branimir Džoni Štulić;
2012. godine umrla je glumica Branka Mitić.

Print Friendly, PDF & Email
MK

MK

Fondacija Srpski Legat je osnovana sa ciljem da svojim aktivnostima očuva istoriju, tradiciju i kulturu Srbije i podseti na lepe i svetle trenutke srpske istorije kako bi inspirisali sadašnje i buduće građane Srbije, njihovo dostojanstvo i nacionalne vrednosti koje su vremenom potisnute i delimično zaboravljene.

Vasiljev Autoportret u rubaski_1952
Prethodni članak

Poginuo je slikar Igor Vasiljev

Ilija_Stanojević
Naredni članak

ČIČA ILIJA STANOJEVIĆ: Gde su stogodišnjaci?