Da se ne zaboraviZanimljivosti

Smail-aga Ćemalović – gradonačelnik Mostara koji je Lučki most nazvao po Stepi Stepanoviću

Smail-aga Ćemalović (23. novembar 1884. – 1945. godine spaljen u Koncentracionom logoru Jasenovac) bio je srpski nacionalista, političar i urednik listova Musavat i Srpska omladina.

Osnovnu i trgovačku školu završio je u Mostaru, a trgovačku akademiju u Gracu. Pokrenuo je listove Musavat–Jednakost (1906. godine) i Srpska omladina (1912/13. godine) za prosvjećivanje omladine islamske vjere u Bosni i Hercegovini. List Musavat uređuje u društvu s Osmanom Đikićem. Zbog jednog članka u Musavatu bio je osuđen na 6 mjeseci teške tamnice u okovima. U listu su pisali Smail-aga Šarić, Hakija Ćišić, Muhamed Fazlibegović, Husaga Ćišić i drugi. Kad je Musavat prenesen u Sarajevo i kad su se vođe pokreta za muslimansku vjersko-prosvjetnu autonomiju približili vladi, Ćemalović je ostavio Musavat i pokrenuo list Srpska omladina. Ovaj časopis je uređivao sa Vladimirom Gaćinovićem i Đorđom Pejanovićem. Do Prvog svjetskog rata bio je u bliskim vezama sa istaknutijim ljudima Radikalne stranke i Narodne odbrane u Srbiji. Kada je počeo Prvi svjetski rat, 2. avgusta 1914. zatvoren je u Rogaškoj Slatini i odveden u Grac. Iz Graca je prebačen u Mostar u vojni zatvor kao talac, pa je internisan u logor u Aradu, gdje je ostao do 1916.

Njegovi politički stavovi izvirali su iz načela MNO, tj. Austrougarsku su smatrali onim što je ona i bila – okupatorom koji je porobio BiH, što je bilo u saglasju s srpskim političkim organizacijama. Ćemalović je zbog svojih stavova svakodnevno doživljavao napade, uvrede i maltretiranja. Nakon poraza Austrougarske i ulaska srpskih oslobodilaca u Mostar u novembru 1918, Ćemalović je dobio političku satisfakciju: postavljen je za mostarskog gradonačelnika. Prvo što je uradio dao je je ime Lučkom mostu – Most vojvode Stepe Stepanovića. Na poziciji gradonačelnika ostao je sve do 1929. godine. Ćemalovića su se ljudi sjećali po lijepom kada je u pitanju privatni život: svojim se protivnicima nije svetio, nego im je, kao gradonačelnik, „svima pomagao, neke i zaposlio i na taj način svima zlo dobrim vratio.ˮ H. Hasandedić se uz to sjeća da je kao javna osoba „mnogo držao do svoje vanjštine i sa svakim se kulturno ophodio i bio je gospodin u pravom smislu te riječi.ˮ

Smail-aga Ćemalović je kao političar ostao tragična ličnost. S njim se kao poslednjim predsjednikom Jugoslavenske muslimanske organizacije u Mostaru 1941. g. ugasila i ta politička partija u cjelini.

Tragična kob ovog novinara i političara, poput uklete sudbine koju nijedan čovjek ne zaslužuje, okončana je stravičnim događajima: 14. 1. 1944. pod udarom američkog bombardovanja srušena mu je kuća na Carini, u kojoj mu je poginula sestra Aiša, s kojom je, kao neženja, živio u istom domaćinstvu. U kući je nestala i bogata biblioteka te brojni dokumenti njegove političke arhive. Poslije tih nesreća, živio je u krajnjoj povučenosti i materijalnoj oskudici. Najposlije, krajem 1944. uhapšen je od ustaša i odveden u Jasenovac zajedno s dr Asimom Opijačem i tamo neznanog dana mučki likvidiran

PIŠE: Dr Goran Janjić

LITERATURA:

  • Filozofski fakultet Istočno Sarajevo: Mostar kao kulturno središte hercegovačkih Srba krajem XIX i početkom XX vijeka
  • Osman Hadžić, Narodna enciklopedija, 1927. godine

 

 

 

 

 

Sanja Vukovic

Sanja Vukovic

st-petersburg-3393468_960_720
Prethodni članak

M. Crnjanski: Nacion serbski – samo pritoka mora rosijskog

Untitled
Naredni članak

SRPSKI NARODNI KALENDAR 2018 (6. jun)