AktuelnostiDa se ne zaboraviZanimljivosti

SAN O BEOGRADU

Bio jedan čobanin u dalekim brdima, iza visokih planina. Živeo je celog veka u kući od brvana, pokrivenoj slamom. Na ognjištu vatra i verige, s grede vise grozdovi čađi.

Čuvao je ovce i goveda, izdizao s njima na planinu, gradio štapove i svirale, zimi tesao kosišta i grabulje.

I stalno pričao kako se sprema da ode i vidi bijeli grad Biograd, najveći i najljepši grad na svijetu. U njemu su ‒ tvrdio je ‒ bijele kuće i žene, svi se smiju i pjevaju, i svi jedu bijeli ljeb…

Rado su ga slušali starci i deca, i ko mu je verovao i ko nije, ali niko nije sumnjao da će on jednoga dana pritegnuti opanke, uzeti toljagu i otići da traži Beli Grad. Iako nikada nije otišao.

I on je sanjao i pričao o bijelim rijekama, bijelim crkvama, bijelim stolovima i stolicama…

Kažu da ima mnogo ljudi sa takvim snovima.

 

Dragan Lakićević

 

Izvor: Lakićević 2016: Dragan Lakićević, Srpske legende, Beograd: „Vukotić media”, str. 227

Sanja Vukovic

Sanja Vukovic

Hram_Svetog_Save_noću
Prethodni članak

Umro je Sveti Sava

Naredni članak

Rođen je operski pevač Branko Pivnički