Breg prepun tajni
Magura (Magura) je visoki i izdužen greben preko čijeg prevoja vodi glavni put za Romulijanu. Na vrhu brega koji se nalazi tačno naspram bedema palate, otkriveni su dve džinovske humke (tumule) i ostaci mauzoleja. Nedvosmisleno je utvrđeno da ovde počivaju car Galerije i majka mu Romula.
Arheološka istraživanja su pokazala da su svi spomenici koji su otkriveni na ovom mestu, kao i Romulijana, sagrađen je za kratko vreme… Može se zaključiti da su ih projektovali isti arhitekti i izveli isti majstori koji su projektovali i sagradili hram u severnom i hram u južnom delu Romulijane. Kako su i položaji i grupisanje sakralnih spomenika na oba mesta veoma slični, dobija se utisak da se struktura Romulijane odslikava u arhitekturi Magure i obratno.1 Mesto na kojem su Romula i Galerije sahranjeni i uvršteni među bogove nije slučajno odabrano. Istraživanja su pokazala, da je Magura od praistorijskih vremena bila sveto mesto najvećeg poštovanja.”2
Svečana lomača na putu bemrtnosti
Obred uzdizanje preminulog junaka među bogove naziva se apoteoza i ona se dugo praktikovala u svetu starog Rima. Pravljene su višespratne lomače, a u njeno središte postavljana je voštana lutka3 pokojnika. Na samom vrhu stajao je kavez u koji je zatvaran orao, koji bi se, u trenutku kada plameni jezici zahvate odar, puštao da odleti u visine i simbolično odnese dušu u svet bogova. Lomača koja je 311. godine zapaljena za imperatora Galerija bila je poslednja u istoriji Rima. Sa dolaskom cara Konstantina, prevladalo je hrišanstvo, pa su tako džinosvske humke Magure i posednji svedoci carskih sahrana mnogobožačke epohe.
1 Dragoslav Srejović, Ikonografija graditeljskog poduhvata rimskog imperatora Galerija u Gamzigradu, elektronsko izdanje, zajednički poduhvat TIA Janus i Ars Libri, Beograd 2001
2 Ibid
3 Narodni muzej Zaječar, kroz zbirke i postavke, Zaječar, 2011