Da se ne zaboraviZanimljivosti

Kad čujem da kažu „potrešenˮ, ja sam potresen!

ODLUKA NIJE „DONEŠENAˮ

 

Najlakše je trpno stanje objasniti u ratu. Na sve strane samo je trpljenje: kuće popaljene i porušene, porodice raseljene, mnoge i ožalošćene… Svi trpe radnju koju je neko drugi na njima vršio. To se u jeziku iskazuje glagolskim pridjevom trpnim.

Za travu koju su pokosili kažemo da je pokošena, odijelo koje su nosili je nošeno. Ako je nositi, nosim, nosio, nosiću, kositi, kosim, kosio itd., zašto onda nije i „nosenoˮ odijelo i „pokosenaˮ trava? Otkud Š u glagolskom pridjevu trpnom?

Kod glagola kositi, nositi, maziti i njima sličnih obje osnove – infinitivna i prezentska – završavaju se na –i– (za one koji su zaboravili osnova je dio riječi koja ostaje odbijanjem nastavka): kosi-ti, kosi-m, mazi-ti, mazi-m. To I s kraja osnove našavši se pred nastavkom za građenje trpnog pridjeva (-en, -ena, -eno) prelazi u J (dakle, od kosien nastalo je kosjen, od mazien – mazjen), a zatim se to J stopilo sa suglasnikom ispred sebe (S, Z) dajući novi glas (Š, Ž): nosjen – nošen, mazjen – mažen. Ova glasovna promjena naziva se jotovanje.
Po ugledu na nošen, košen, mažen govori se – čak i piše – da je odluka „donešenaˮ, šljive „otrešeneˮ, krava „pomuženaˮ. Naravno, ovi oblici su nepravilni, jer se osnove glagola od kojih su izvedeni ne završavaju na –i– koje bi prešlo u J i dalje sa prethodnim suglasnikom dalo nove glasove Š i Ž (kakav je slučaj sa košen, mažen i sl.), već se nastavak en, ena, eno, dodaje osnovi na suglasnik: otresti – otresena. Ovdje, dakle, nema uslova za jotovanje pa je pravilno samo: odluka je donesena, roba uvezena (ne „uveženaˮ) tako i prevezena, dovezena, šljive otresene
Kad čujem da kažu „potrešenˮ, ja sam potresen!
I jabuka koju smo zagrizli je zagrizena (ne „zagriženaˮ). Samo čovjek može biti zagrižen u nešto: zagriženi alkoholičar, pušač i sl.

Gramatički je pravilnije zapošljen, ali je u srpskom jeziku običnije zaposlen (prema poslen; uporedi besposlen).

Postojanje, odnosno neostojanje uslova za jotovanje u trpnom pridjevu najlakše je uočiti na jednom (istom) glagolu koji ima dvije forme: spasiti i spasti. Od spasiti trpni pridjev glasi spašen (sa jotovanjem: spasien – spasjen – spašen), a od spasti trpni pridjev je spasen (nema uslova za jotovanje spasen). Onaj ko upotrebljava oblik spasiti, može reći i spašen, spašavati, spašavanje, a onaj kome je bliže spasti, upotrebljavaće oblike spasen, spasavati, spasavanje i spasenje. Ipak prednost treba dati oblicima sa S: spasavati, spasen, jer i sve druge izvednice imaju u osnovi spas: spasilac, spasitelj, spasonosan itd.

Dakle, neka samo sloga Srbina spasava!

Pri glasanju (ne „kod glasanjaˮ!) o nečemu, oni koji predsjedavaju sjednici (ne: „predsjedavaju sjednicomˮ) najčešće pitaju: „Ko je za?… Ko je protiv?… Ko je uzdržan?…ˮ U ovom posljednjem slučaju pogrešno pitaju! Jer one koji ne glasaju ni „zaˮ ni „protivˮ nije niko uzdržao, da bi bili „uzdržaniˮ, oni nisu trpjeli to nasilje, nego su se sami uzdržali, po svom uvjerenju. U tom slučaju, treba pitati aktivnom konstrukcijom: „Ko se uzdržao?ˮ, i konstatovati da se uzdržalo toliko i toliko, a ne da je „uzdržanoˮ toliko i toliko.

Ni ja nisam uzdržan, niti sam se uzdržao da ukažem na ovu čestu grešku, jer sam zanesen (ne „zanešenˮ) brigom za čistotu jezika.

 

M. Telebak, Praktični jezički savjetnik, Zavod za udžbenike i nastavna sredstva, Srpsko Sarajevo, 2004, str. 211–212.

Sanja Vukovic

Sanja Vukovic

masuka
Prethodni članak

Rođen je književnik Velimir Živojinović Masuka

MilutinMilankovic
Naredni članak

INTERVJU MILUTINA MILANKOVIĆA IZ 1955. GODINE