Veljko Petrović – junak Prvog srpskog ustanka – rođen je oko 1780. godine u selu Lenovcu kraj Zaječara. U ranoj mladosti čuvao je stada vidinskog paše, a kasnije služi kod jednog požarevačkog spahije. Od njega je 1803. godine pobegao u četu hajdučkog harambaše Stanoja Glavaša. Kada je izbio Prvi srpski ustanak, Veljko nije imao činove, ali se toliko isticao hrabrošću i ratničkom veštinom, da je vrlo brzo napredovao. Vožd Karađorđe ga je avgusta 1811. godine, po odluci Praviteljstvujuščeg Sovjeta, postavio za vojvodu Negotinske nahije.
Ratovao je širom ustaničke Srbije. Njegov savremenik, Vuk Stefanović Karadžić, objavio je 1826. godine Žitije Ajuduk Veljka Petrovića u kojem piše: „Po srcu i po telesnom junaštvu bio je prvi ne samo u Srbiji, nego se može slobodno reći i u cijeloj Evropi svoga svud ratnoga vremena. U vrijeme Ahila i Miloša Obilića on bi zaista njiov drug bio, a u njegovo vrijeme Bog zna, bi li se oni mogli s njim isporediti.”1
Nakon srpskog poraza na Čegru istakao se u borbama za odbranu Sokobanje. Sredinom 1810. godine ratovao je u sadejstvu s ruskom vojskom u sukobima oko Prahova i Varvarina. Za pokazanu hrabrost odlikovan je ruskom zlatnom kolajnom. Poginuo je 1813. godine, braneći opkoljeni Negotin.
Hajduk Veljko Petrović nije bio samo hrabar, već i izrazito naočit muškarac:„ Bio je tanka i visoka struka, smeđe kose i vrlo mali brkova, duguljasti suvi obraza, široki usta i podugačka, malo pokučasta, nosa.”2 Upamćen je kao veliki ljubavnik, legenda kaže da je imao više žena no što je posekao turskih glava, ali jedna među njima osvojila mu je srce: sićušna i neustrašiva Čučuk Stana. Predanje kaže da je bio široke ruke i da ga lično bogatstvo nimalo nije zanimalo. Ostale su zabeležene njegove reči: „Glavu dajem, Krajinu ne dajem“ i pesma o njegovoj postelji od deteline.
Raslo mi je badem drvo,
Tanko visoko, tanko visoko,
Pod njim leži Hajduk Veljko,
S lepom devojkom, s lepom devojkom
Jastuk im je desna ruka
Hajduk Veljkova, Hajduk Veljkova,
Dušek im je detelina,
Trava zelena, trava zelena
Jorgan im je vitka grana,
Slatkog badema, slatkog badema,
Otud ide stara majka,
Hajduk Veljkova, hajduk Veljkova
Ustaj sine, Hajduk Veljko,
Zora svanula, zora svanula,
Ustaj sine, tebe čeka,
Cela Krajina, verna družina.
1 Vuk Stefanović Karadžić, Žitije Ajduk Veljka Petrovića, Izabrana dela , priređivač Marija Kleut, Beograd 2012
2 Ibid