Po legendi koja je Đuru Jakšića nadahnula da napiše pripovetku „Sin sedog Gamze” kaže se da je Gamzigrad bio u posedu Nemanjinog vlastelina po imenu Gamza: „U šarenim ravnicama kroz koje plahoviti Timok juri…“ dizao se tvrdi Gamzigrad. 1
Budući da se nalazi u neposrednoj blizini Feliks Romulijane, pretpostavlja se da se za lekovitost gamzigradskih izvora znalo se još u rimsko doba. Banja je smeštena u meandru Crnog Timoka, u dolini okruženoj šumovitim brežuljcima. Gamzigrad je „rečna banja sa toplim izvorima usred hladne reke“ Izvori se nalaze se na dubini od oko 300 metara, a temperatura vode iznosi od 32° do 42°C. Balneolozi kažu da je lekovita zato što sadrži radijum i uran.
Prvi pisani zapis o banji ostavio je baron Sigmund Herder, kraljevsko-saksonski upravitelj rudokopa, koji je 1835. godine putovao Srbijom istražujući njena rudna bogatstva. Zabeleženo je da su prva kupanja u svrhu lečenja započela 1890. Profesor Sima Lozanić, osnivač Hemijskog društva Srbije, izvršio je tada i prvu hemijsku analizu vode. U izveštaju banjskih lekara s početka 20. veka zapisano je: „Preko leta su Gamzigradsku banju posećivali samo siromašni seljaci da se tu leče, ali nešto kasnije dolaze i imućni, tu podižu šatore i bave se po deset do dvadeset dana. Svet se kupa i noćeva pod vedrim nebom…“. Od 1920. godine na izvorima počinju da se zidaju otvorena kupatila, a banja dobija karakteristike banjskog lečilišta.2
Planski razvoj započet je, međutim, tek 1954. godine, a Specijalna bolnica „Gamzigrad“ otvorena je 1978. godine. Specijalna bolnica je okosnica zdravstvenog turizma i razvoja Gamzigradske banje. Raspolaže sa dva zatvorena bazena i savremenom opremom za dijagnostikovanje i lečenje oboljenja perifernih krvnih sudova , vibracione bolesti i bolesti vezivnog tkiva. Zanimljivo je da je na zidu glavnog bazena, naš poznati slikar i akademik Mladen Srbinović, uradio velelepni mozaik, inspirisan Romulijanom. Još jedna znamenitost banje je Hidroelektrana „Gamzigrad” – četvrta po redu u čitavoj Srbiji.
1 Navedeno prema: Slobodan Zečević, Glasnik Etnografskog muzeja u Beogradu knjiga 42
2 Navedeno prema: Zbornik priloga za poznavanje Timočke krajine, Beograd ,1929