Naj@Sombor – Mađarska i Srpska čitaonica i Gradska biblioteka
Hramovi čitalaštva
Na tragu kulturno-prosvetnih delatnosti grofa Sečenji Ištvana, mlađi mađarski intelektualci, uz nekoliko sugrađana Srba, 15. decembra 1844. g. osnovali su prvu Čitaonicu u Somboru. Mađarska nacionalna odrednica u nazivu čitaonice dodata je nakon što su somborski Srbi pokrenuli svoju zasebnu Srpsku čitaonicu. Statut Čitaonice potvrđen je u novembru 1845. godine. Slično Srpskoj, ni Mađarska čitaonica dugo vremena nije imala svoje stalno sedište, pa je zabeleženo da su se njene prostorije 1866. g. (kada je Čitaonica imala 165 članova), nalazile u prizemnoj zgradi zvanoj „Pakao“, pored hotela „Lovački rog“, a Čitaonica je 1880. g. posedovala svega hiljadu knjiga.
Članovi Mađarske čitaonice kupili su 1882. g. od Uprave kraljevskih komorskih dobara prazan plac koji se nalazio u samom središtu grada, između Grašalkovićeve palate i Kapele Svetog Ivana Nepomuka. Zidanje zgrade u stilu eklekticizma, sa klasicističkom fasadom, prema nacrtu arhitekte Lasla Decera, započeto je pomoću dobrovoljnih priloga članova Čitaonice, pa je Sombor, ubrzo, dobio jednu od najljupkijih arhitektonskih građevina u starom gradskom jezgru.
Staranjem najuglednijih i najučenijih somborskih Srba osnovana je marta 1845. g. Srpska čitaonica. Ustav somborske Srpske čitaonice napisan je 1847. godine, a Čitaonica se decenijama selila na razne lokacije. Krajem 1881. g. somborski srpski prvaci dogovorili su se da podignu zgradu Srpske čitaonice na uglu nekadašnjeg Solarskog sokaka i Glavne ulice. Prilozima članova Čitaonice i srpskog građanstva, a pre svega trudom i zalaganjem Justina Konjovića i Sime Bikara, kamen temeljac položen je maja 1882, a zgrada je završena do kraja iste godine i praznika Svetog Andreje Prvozvanog, čitaoničke slave, kada je i svečano osvećena. Na skladnoj i lepoj zgradi, uzornom primeru stila eklekticizma, u najužem centru Sombora, velikim zlatnim slovima, u vreme francjozefovske Austrougarske, stajao je ćirilični natpis „Srpska čitaonica“. Natpis će na zgradi ostati sve do 1957. kada će posleratne vlasti, u sistematskom brisanju nacionalnih odrednica, iz njena imena proterati pridevsku odredbu „srpska“. Decembra 1897. g. član Srpske čitaonice postao je pesnik Laza Kostić, koji je u decembru 1901. g. bio izabran za predsednika Čitaonice, i tu dužnost obavljao je tokom sledećih devet godina, sve do smrti, decembra 1910. godine. Somborska Srpska čitaonica bila je, uz biblioteku Preparandije, glavna srpska knjižnica u gradu do 1918. godine.
O stogodišnjici Gradske biblioteke, osnovane 1859. godine, gradske vlasti su odlučile da ova stara somborska kulturna ustanova svoje stalno sedište dobije je u zgradi nekadašnje Štedionice. U prizemlje sadašnje zgrade useljena je, u septembru 1961. godine, prvo bibliotečka čitaonica, pa pozajmno odeljenje, a dve godine kasnije, u oktobru 1963. godine, na spratu je smeštena i čitaonica za naučni rad (dečje odeljenje i upravna zgrada Biblioteke ostali su u nekadašnjem zdanju Mađarske čitaonice).
Sve do 1921. g. biblioteka je imala zvaničan naziv „Somborsko slobodno i kraljevsko gradsko bibliotečno udruženje“, koje je 1859. g. osnovao Karlo Bijelicki, darujući fond od skoro deset hiljada svojih knjiga (biblioteka danas nosi ime svog osnivača). Krajem prve decenije XX stoleća biblioteka je raspolagala sa 35.000 naslova. Sve do 1918. g. knjižni fond somborske biblioteke činile su, uglavnom, knjige na nemačkom i mađarskom jeziku, da bi od tog vremena on znatnije bio obogaćen knjigama na srpskom. Knjižni fond biblioteke danas broji blizu 350.000 knjiga. Biblioteka danas ima Odeljenje za odrasle, Naučno odeljenje (u čijem sklopu radi i Zavičajno odeljenje, koje poseduje oko 4.500 knjiga i rariteta), Dečje odeljenje sa čitaonicom, knjigoveznicu i izdavačku delatnost. U sklopu svoje kulturne delatnosti Gradska biblioteka redovno organizuje književne promocije a od 2007. g. organizator je i ugledne književne manifestacije „Veljkovi dani“.