Vukodlak se zove čovjek u koga (po pripovjetkama narodnijem) poslije smrti 40 dana uđe nekakav đavoljski duh i oživi ga (povampiri se). Potom vukodlak izlazi noću iz groba i davi ljude po kućama i pije krv njihovu. Pošten se čovjek ne može povampiriti, već ako da preko njega mrtva preleti

„Ako međunarodna zajednica želi mir na ovim prostorima, mora primeniti isti aršin za sve narode koji tu žive, jer je različitim aršinima dosad samo dolivala ulje na vatru i podsticala rat i krvoproliće.” Ovde je, kako vidimo, u jednoj jedinoj rečenici reč aršin upotrebljena dvaput: prvi put u izrazu isti

Još za vreme slobodne srpske države bila je čuvena u Zeti vlasteoska porodica Đuraševića ili Crnojevića. U XV veku njen je ugled stalno rastao. Osobito se od sredine toga veka istakao Stefanica Crnojević, čija je oblast bila između Skadra i Kotora, kao pristalica Mletačke republike, uz koju je on ratovao

Jovan Skerlić kao istoričar   O Skerliću se dosta govorilo kao o književnom kritičaru i kao o javnom radniku. O njemu kao istoričaru govorilo se mnogo manje. On je, međutim, kao istoričar vredan svake pažnje, i neke njegove bitne osobine vide se još najbolje u njegovim istorijskim raspravama. Te rasprave

Jedne godine dođe Vuk Karadžić na Cetinje kao gost vladike Petra II Petrovića Njegoša, da skuplja reči i poslovice, kao i građu za knjigu o Crnoj Gori. Na Cetinju Vuk se našao i sa Novicom Cerovićem. Kada ga je Novica prvi put video, upita vladiku: ‒ Ko ti je to,

Pred Seču srpskih knezova jednom Karađorđe, sastavši se s bukovačkim protom, upita: ‒ Kojekude, čiča proto, znaš li ti da Turci misle i mene da ubiju? ‒ Znam, kako ne bih. ‒ Pa, kojekude, šta veliš? ‒ Velim: kupi družinu, pa se bij s Turcima! Ako ćutiš, poginućeš jamačno. Ako